U „mračnim ljudima“ tuđa radost izaziva nelagodu i agresiju. Samo nemojte misliti da je cijela stvar u vama! Činjenica je da neki ljudi trebaju uzeti svjetlo od vas kako bi se oni osjećali bolje. Doista, u njihovoj duši živi samo zlo, a umjesto krvi, kroz žile im teče zavist.
“Zavist je tisuću puta gora od gladi, jer to je duhovna glad.” – Miguel de Unamuno
Vjerojatno ste više puta naišli na situaciju kada samo blistate od sreće, želite taj osjećaj podijeliti s cijelim svijetom, a kao odgovor – samo pogled pun prijekora i neodobravanja. Zašto je vaša unutarnja svjetlost tako dosadna ljudima koji žive u tami?
Doista, to se događa stalno. U našem životu postoje ljudi koji su doslovno ispunjeni svjetlošću i osvjetljavaju sve oko sebe, a oni negativni nas zasljepljuju svojom otrovnošću. Najupečatljivije je što se oni „toksični“ pojavljuju upravo u trenutku kad smo sretni i želimo „zagrliti cijeli svijet“ i podijeliti našu radost sa svima.
Zapravo vas apsolutno ne zanimaju i ne trebaju vam, jer oni su vrlo destruktivni. Doista, pravi prijatelji nisu samo oni koji podmetnu rame u teškim vremenima i podržavaju vas, već oni koji dijele i radost i sreću s vama.
Svjetlost i tama dio su ljudske prirode. Netko u duši ima svjetlost, netko ima mrak, odnosno zavist i bijes. Problem je što moramo komunicirati s tim „nositeljima tame“, a na žalost oni truju našu „svjetlost“. Svjetlost duše drugih ljudi doslovno im bode oči, izazivajući toksičnost i bijes.
Činjenica je da neki ljudi trebaju uzeti svjetlo od vas kako bi se osjećali bolje. Doista, u njihovoj duši živi samo zlo, a umjesto krvi, kroz žile im teče zavist.
Kao gljive koje su naizgled jestive, ali u stvari opasne po život. Ista stvar se događa s tim zlim ljudima: oni se uvlače u naše živote, stječu naše povjerenje, zaklinju se u vječnu ljubav i prijateljstvo, ali u stvari žele samo jedno – otrovati. Ne žele da blistamo tako sjajno, živcira ih naša radost i otvorenost.
Ali ako osoba nije u mogućnosti dijeliti našu sreću, što onda radimo pored nje? Ugasiti svjetlo je vrlo jednostavno, ali ponovno ga upaliti nije jednostavno. I što duže ostanete s toksičnim ljudima, to je teže vratiti se u prijašnje stanje.
“Ako je smijeh zarazan – napravimo epidemiju.”
Kad u srcu imamo radost, žurimo je podijeliti s onima koje dobro poznajemo. Ovo je apsolutno normalna reakcija: želimo reći drugima da smo je pronašli – našu malu sreću na Zemlji.
Svatko to radi na svoj način. Netko napiše post na društvenoj mreži, netko nazove i kaže najnovije vijesti, drugi pišu poeziju … Puno je načina, ali suština je ista – želimo s drugima podijeliti našu radost, tako da mu postane lakše u duši.
U takvim trenucima nema ništa gore nego naletjeti na nezadovoljne i zavidne poglede. I sam izraz lica (ili intonacija) sugovornika dovoljan je da shvatimo: naša je radost stegla nečije grlo.
Mi očekujemo osmijeh zauzvrat, radostan smijeh i oduševljenje: “Oh, to je jednostavno fantastično! Čestitam, prijatelju!”
Ali naše svjetlo dočekuje beznadna tama. Tama zavisti i zlobe. I svjetlost počinje blijediti… Kao da im je netko prerezao krila u letu. Emocije blijede, radost negdje nestaje …
Ako se to ponovi s vašim prijateljem ili voljenom osobom – vrijeme je da razmislite što zapravo radite kraj njih. Sreća je doista zarazna, ali samo za one koji također sjaje iznutra.
U „mračnim ljudima“ tuđa radost izaziva nelagodu i agresiju. Samo nemojte misliti da je cijela stvar u vama! Ništa osobno! Njihova nezdrava reakcija povezana je isključivo s njihovim povredama i kompleksima.
Vaša bi svjetlost trebala obasjati i osvijetliti ovaj svijet dobrotom i radošću. I ljudi koji žive u tami ne bi se trebali miješati u njega. Izbrišite ih i hrabro nastavite uživati u životu!
ATMA/Prevela: Suzana Dulčić
