Poremećaje antisocijalne osobnosti, sociopatija ili psihopatija, Klinika Mayo određuje kao: “Mentalno stanje u kojem osoba ne pokazuje obzir za dobro i zlo i ignorira prava i osjećaje drugih. Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti nastoje antagonizirati, manipulirati ili tretirati druge na zloban ili ravnodušan način. Oni ne pokazuju krivnju ili kajanje zbog svojeg ponašanja.”
U suvremeno doba sociopati i psihopati obično nisu masovni ubojice kako ih se ponekad prikazuju u medijima. Umjesto toga, suvremeni psihopati/sociopati mogu izvana izgledati funkcionalno i uspješno. Oni potiču zlostavljanje i štetu na neizravan i podmukao način.
U osobnim odnosima sociopati i psihopati često inicijalno privlače svojom površnom karizmom i proračunatim šarmom prije nego što otkriju svoje okrutnu prirodu. Oni zavaravaju, manipuliraju i zlostavljaju bez kajanja, ostavljajući žrtve ranjenima i traumatiziranima zbog krajnjeg nedostatka empatije.
U profesionalnoj karijeri visoko funkcionalni sociopati i psihopati su ambiciozni i nemilosrdno agresivni. Često manipuliranjem dolaze do svog statusa i moći u poslovanju, politici, financijama ili drugim istaknutim područjima. Oni postižu uspjeh na neetičan način iskorištavanja i zlostavljanja drugih. Sociopati/psihopati postižu svoje ciljeve nemoralnom potragom za moći i osobnim dobitkom, zanemarujući ljudsku patnju i društvenu štetu.
Psychology Today navodi sedam obilježja suvremenog sociopata/psihopata:
1. Patološko laganje i manipulacija
U njihovoj želji za sve većom moći, mnogi sociopati i psihopati doslovno će reći bilo što kako bi ostvarili svoje ciljeve. Laži, izobličenja, zablude, prekršena obećanja i optuživanje žrtve samo su neke od uobičajenih sredstava kojima se koriste sociopati/psihopati. Umjesto izjava koje se temelje na činjenicama, sociopati/psihopati neprestano iskrivljuju priče. Čvrste dokaze zanemaruju i odbacuju s prezirom.
2. Nedostatak moralnosti i kršenje pravila
Većina ljudi ima osnovni osjećaj pravog i krivog. Općenito, možemo se složiti da je ljubaznost ispravna, a okrutnost pogrešna; zdravi odnosi su dobri, a toksični odnosi su pogrešni, dobro je vrijedno raditi, a krasti i varati je pogrešno. Sociopati/psihopati, međutim, imaju malo ili nimalo smisla za moral. Oni su skloniji kršenju ljudskih prava. Vjeruju da su ‘pravila tu da se krše’. Ljudska i etička razmatranja preziru i smatraju ih slabostima. Ukratko, oni imaju malo ili nimalo savjesti. U slučajevima kada sociopat/psihopat spominje moralnost ili ‘pravednost’ to radi kako bi poboljšao sliku o sebi. Lažna moralnost koristi se kao sredstvo manipulacije, a ne kao stvarna vrijednost.
3. Nedostatak empatije i hladnoća
Istraživanje neuroznanstvenika Adriana Rainea otkriva da osobe s antisocijalnim poremećajem osobnosti imaju manje stanica u prefrontalnom korteksu – dijelu mozga koji se smatra najrazvijenijim. Prefrontalni korteks je odgovaran za sposobnosti razumijevanja osjećaja drugih ljudi (empatije), sposobnosti stvaranja principijelnih mišljenja (etike) i sposobnosti učenja iz životnog iskustva (refleksije).
Budući da sociopati/psihopati nemaju empatije i etike oni također imaju tendenciju biti neosjetljivi i hladnokrvni prema boli i patnjama drugih. Ovaj nedostatak humanosti ima nekoliko opasnih posljedica:
1. Ono prisiljava sociopata /psihopata na počinjenje prijestupa s malo ili nimalo moralnog sukoba.
2. Poznavanje patnje svojih žrtava ne donosi etičku dvojbu, upravo suprotno – može potaknuti sociopata/psihopata da učini još više štete jer se osjećaju kao da pobjeđuju.
3. Zlostavljaju bez žaljenja ili kajanja.
4. Ne izvlače pouke iz negativnih posljedica svojih postupaka.
Mnogi sociopati/psihopati postaju “serijski prekršitelji” u svojim prijestupima, sve dok grupa ljudi ne intervenira i ne zaustavi njihovo ponašanje i destrukciju..
4. Narcisoidnost i osjećaj superiornosti
Nisu svi narcisoidni ljudi sociopati, ali većina sociopata/psihopata posjeduje određene narcisoidne osobine kao što je proračunati šarm, manipulativnost, samouvjerenost, uobraženost i lažna superiornost. U umovima mnogih sociopata/psihopata koji smatraju da su bolji od drugih, to im daje za pravo iskorištavanje i zlostavljanje drugih. Oni koji su “inferiorni” zaslužuju potlačenu sudbinu i treba ih se prezirati.
5. Psihološko zlostavljanje i izluđivanje
Izluđivanje je oblik upornog ispiranja mozga koji uzrokuje žrtvu da sumnja u sebe i na kraju gubi vlastiti osjećaj percepcije, identiteta i samopouzdanja. U svom najgorem slučaju, patološko izluđivanje predstavlja ozbiljan oblik kontrole uma i psihološko zlostavljanje. Izluđivanje se može pojaviti u osobnim odnosima, na radnom mjestu ili u cijelom društvu.
Za mnoge sociopate/psihopate, izluđivanje se koristi kao specijalizirani oblik laganja i manipulacije.
6. Nedostatak kajanja i izigravanje žrtve
Kada su zatečeni u beskrupuloznom ponašanju, većina sociopata/psihopata neće pokazivati znak kajanja. Naprotiv, vjerojatnije je da će udvostručiti ili trostruko smanjiti svoje agresivne tendencije, povećati neprijateljstvo, odbiti odgovornost, optuživati i kriviti druge i imati arogantan stav. Zanimljivo je da će mnogi sociopati izmisliti priču o sebi kao žrtvi. Primjerice, političar čija je politika naštetila čitavom stanovništvu ustraje na tome da nije krvi. Stvaranje žrtve od samog sebe pomaže sociopatu/psihopatu da brani svoje nemoralno ponašanje.
7. “Situacijski” sociopat/psihopat
Možda je jedan od najočuvanijih oblika antisocijalnog poremećaja osobnosti ono što se može nazvati “situacijska sociopatija/psihopatija”, gdje pojedinac širi srdačnost, poštovanje i pogled prema nekima, ali pokazuje nečovječnost, surovost i okrutnost prema drugima. Ciljevi situacijske sociopatije/psihopatije obično su pojedinci ili skupine koje se smatraju “manjima” ili “slabijima”, a mogu se temeljiti na čimbenicima poput spola, klase, rase, seksualne orijentacije, društvenog statusa, društvenih poteškoća, itd. Situacijska sociopatija/psihopatija pridonosi mnogim nepravednim uvjetima kao što su mizoginija, rasizam, homofobija, vjerska netolerancija, siromaštvo u strukturno nasilje u društvu.
