Drugi te mogu percipirati do razine do koje sebe percipiraju.
I mogu te voljeti do granice do koje sebe vole.
I poštovati i razumjeti isto tako.
Ne mogu u tebi vidjeti ono što ni u sebi ne vide. I ne vjeruju da postoji.
I ponekad im vlastita bol toliko zaslijepi oči da ruše i ono malo samopouzdanja i samosvijesti što su imali.
Pa iz te boli i neznanja tebe napadaju.
Jer misle da će se tako osjećati bolje.
A ne mogu vidjeti svjetlo u tebi kad su ga i u sebi zamračili.
Dok im je radost življenja tek pusta bajka.
Zato pusti… I neka te ne dira.
Pusti jer nije do tebe.
Ne možeš pomoći onome tko pomoć ne traži. Ni na silu davati savjete ako ih ne želi.
Pusti, jer ne znaš koja je misija te duše.
Razumij i odmakni se.
Ako tvoja pomoć bude potrebna, doći će vrijeme da je daš.
I ne osuđuj one koji tebe osuđuju.
Jer onda se spuštaš na njihovu razinu.
Pokušaj razumjeti zašto netko nešto radi. I onda ćeš sve to gledati drugačije.
Pa makar izdaleka.
Jer čovjek napada iz boli ne iz radosti.
Grize iz očaja ne iz ljubavi.
Zavidi iz nemoći ne iz samosvijesti.
Zapamti da sretna i ispunjena osoba neće nikada drugoj osobi pokušati učiniti ništa nažao.
Već samo ona koja to nije. I onda ćeš je bolje razumjeti.
I zato idi mirno dalje.
Idi svojim putem.
I pusti da svatko ide svojim tokom kojim je izabrao ići.
Idi dalje, rasti i napreduj!
Podiži svoju energiju.
Idi putem samospoznaje.
I mudrosti.
I možda ćete se putem jednom opet sresti.
A možda i ne.
I to je u redu.
Netko gore zna bolje.
Imaj vjere i pusti da te vodi.
Ka onom što je za tebe najbolje.
Iva Bradarić