Ja sam od onih žena koje se rijetko sreću. Imam četrdeset godina, nisam se udavala i nisam rađala.
Da, moguće je da takve žene postoje i da se nisu sakrile u mišju rupu, već otvoreno i glasno pričaju o svom životu. Nije me sramota života koji živim, naprotiv, kada vidim svoje udate drugarice sasvim sam ponosna na svoj život.
Imam dobar posao kojeg volim raditi, dobro zarađujem i imam divne radne kolege. Na poslu sam od 9 do 4 i ni jedan dan se ne osjećam iscrpljeno niti umorno – uživam u svakom danu. Uspjela sam sebi priuštiti stan od 60 kvadrata u centru grada kojeg sam uredila baš po svojoj mjeri.
Vikend provodim kod roditelja pomažem im oko poslova koje nisu sami uspjeli odraditi, dajem im mnogo novca i uvijek se trudim što više sve da im olakšam, iako su još uvijek jako zdravi i pokretni. Imam svoje male rituale koje sam stekla sa godinama.
Treniram tri puta sedmično, često idem sa prijateljicama u restorane i izlaske, kupujem sebi sve što poželim i trudim se da budem što prizemljenija u svim sferama života. Imam partnera sa kojim se viđam 3 godine. On ima svoj stan, svoje navike i ne planiramo živjeti zajedno.
On poštuje moju slobodu, ja poštujem njegovu i super se slažemo. Ne osuđujem udate žene koje imaju djecu ali imam pravo da izrazim svoje mišljenje i kažem da to jednostavno nije život za mene. Mnogi mi govore da ću se kajati u budućnosti što nisam rodila, ali ne vjerujem da će se to desiti.
Život je svakako kratak, imao djecu ne imao, imao muža ne imao – svakako će brzo proći i za koju deceniju pitanje je koliko će vas i vaši unuci spominjati. Želim samo da kažem ljudima da nije bitno da li se žena udala i da li je rodila djecu – bitno je da žena uživa u svom životu, ma kakav god da je.
